Bul. Arsenija Čarnojevića 84, blok 29, Novi Beograd Ponedeljak - Petak: 12.00 - 20.00 011 31 32 508 - 062 849 07 87

Oboljenja usana

Suve usne (ljuspasti heilitis)

Suve usne ili ljuspasti heilitis predstavlja najčešće oboljenje usana. Promene su najčešće na donjoj usni. Za nastanak ovog oboljenja najviše se krive loše navike (pušenje, grickanje i vlaženje usana i sl.). Kao dodatni faktori mogu biti nedostatak B vitamina, izloženost suncu, vetar.

Promene se javljaju u vidu skidanja gornjeg sloja sluzokože u vidu ljuspica (po čemu je oboljenje i dobilo ime). Bolesnici imaju osećaj sušenja usana usled čega ih stalno vlaže, što još više pogoršava bolest.

Ovo oboljenje veoma je otporno na tarepiju. Obolele usne treba zaštiti te se spog toga predlažu masti (npr. Borogal) koje će ujedno u ukloniti osjećaj suvoće.

Sunčani (aktinični) heilitis

Sunčani heilitis se češće javlja u mladosti, kada ima česte sezonske recidive. Muškarci češće obolevaju od žena. Ovo obljenje, kao što mu i samo ime kaže, izaziva sunce tj. njegovo zračenje. Kao dodatni faktori spadaju niska vlažnost, suvi vetar, peščana prašina i sl. Najčešće se javlja kod radnika izloženih suncu.

Bolest se javalja u dve forme. Akutna forma, koja se karakteriše pojavom plikova po usnama. Njihovim prskanjem nastaju rane koje su prekrivene žućkastom krustom i veoma su bolne. Hronična forma, koja se odlikuje istim simptomima samo u blažem obliku i sa izraženom deskvamacijom (stvaranje ljuspica). Ova forma ostavlja ožiljke na usnama (koji su u vidu belih linija).

Bolesnik treba da izbegava sunce ili da nosi neku zaštitu. Koriste se masti koje sadrže Salol i koja se nanosi u debelom sloju nekoliko puta u toku dana.

Alergijski heilitis

Alergijski heilitis nastaje kao posledica alergijske reakcije na neke od sastojaka ruža za usne. Ređe su u pitanju neke druge supstance. Ove promene uglavnom se javljaju kod mlađih žena.

Bolest počinje veoma burno, sa otokom i crvenilom obe usne. Mogu se javiti plikovi čijim prskanjem nastaju ranjave površine. Od subjektivnih simptoma pacijenti se žale na žarenje i pečenje usana.

Prva mera u lečenju jeste uklanjanje materije koja je i izazvala alergiju. Usne treba premazati antihistaminicima koji se nanose u vidu masti.

Klimakterični heilitis

Klimakterični heilitis je oboljenje koje se isključivo javlja kod žena u klimakterijumu. Obolevaju obe usne istovremeno. Promene na njima dosta su slične ljuspastom heilitisu. Pacijenti imaju, pored smanjene pokretljivosti usana, i subjektivan osećaj sušenja usana.

Terapija ovog oboljenja je simptomatska. U te svrhe koriste se indiferentne masti koje uklanjaju osjećaj suvih usana.

Žlezdani heilitis

Žlezdani heilitis je oboljenje kojem još nije nađen uzrok. U nekim slučajevima opisana je porodična pojava oboljenja. Bolest predstavlja uvećanje sitnih pljuvačnih žlezda u sluzokoži usana. To uvećanje češće se sreće na sredini donje usne, dok znatno ređe može biti i na gornjoj.

Obolele usne su uvećane i bolne. Bol se pojačava pri jelu i govoru.

Lečenje se sprovodi antibioticima i rendgenskim zračenjim. Koristi se Penicilin koji se aplikuje elektroforezom svakodnevno u trajanju od 10 dana.

Heilitis na uglovima usana

Heilitis na uglovima usana može biti izazvan mnogim faktorima. Kao najčešći pominju se: atrofija mišića, gubitak visine zagrižaja usled gubitka zuba (uglavnom kod starijih ljudi), loše urađene totalne proteze, povreda usana u toku stomatoloških intervencija, infekcije nekim bakterijama i gljivama (Candida Albicans) i nedostatak vitamina B9 i B12 .

Oboljenje se uglavnom javlja obostrano. Počinju crvenilom na uglovima usana koje se polako širi. Na takvoj površini se od uglova usana ka koži lica stvaraju fisure, koje neki put mogu imati i krvave kruste. Obolele osobe imaju osjećaj blagog peckanja u uglovima usana, kao i bola pri govoru i žvakanju. Ovakvo stanje može trajati godinama.

Lečenje obuhvata uklanjanje faktora koji ga je i izazavao. U slučaju da je došlo do pojave infekcije koriste se antibiotske masti. Ukoliko se utvrdi prisudstvo Candidae Albicans koriste se antimikotici (takođe u vidu masti).

Oboljenja jezika

Geografski jezik

Ovo oboljenje se javlja češće kod dece i dva puta češće u osoba ženskog pola nego u muškaraca. Uzrok nastanka je nepoznat. Kao mogući razlozi navode se: alergije, nasleđe, anemije, neodgovarajući stomatološki radovi i neki psihosomatski faktori (jak stres).

Klinička slika se odlikuje kružnim promenama koje se javljaju na gornjoj površini jezika. Ove promene su u centru intezivno crvene, dok su na ivicama žute. Šire se ka periferiji i kada se pojave nove može doći do njihovog spajanja. Tako se stvaraju vijugave linije koje podsećaju na geografsku kartu, po čemu je oboljenje i dobilo ime.

Lečenje se sastoji u otklanjanju uzroka koje je dovelo do stvaranja oboljenja.

Crni jezik

Poznato još kao i dlakavi ili čupavi jezik, ovo oboljenje se najčešće javlja kod mlađih muškaraca. Etiologija nije poznata. Smatra se da izazivači promena mogu biti duga upotreba antibiotika, loša higijena, neke bakterije i gljive, prevelika upotreba kafe i duvana kao i dijabetes.

Klinička slika oboljenja je specifična. Osnovnu promenu čine uvećane končaste papile koje se nalaze na centralnom delu gornje površine jezika. Mogu biti obojene (najčešće mrke boje) mada mogu bite i bele. Uvećane papile liče na vlasi kose. One obrazuju na jeziku crnu ploču ovalnog ili trouglastog oblika. Bolesnici nemaju tegoba.

Lečenje najčešće nije ni potrebno jer bolest prolazi spontano. Uvećane papile moguće je ukloniti četkicama.

Zapaljenje papila jezika

Predstavlja relativno često oboljenje. Javlja se najčešće u osoba srednjih godina, bez obzira na pol. Etiologija ove bolesti je utvrđena. Ona prestavlja zapaljenje i uvećanje listastih papila koje je prouzrokovano lokalnim iritacijama od destruiranih zuba i loših protetskih radova.

Kliničke promene su ograničene na bočnu stranu jezika, gde se uvećane papile vide u vidu glatkih i tamnocrvenih čvorića. Bolovi se javljaju pri jelu i govoru te su i pokreti jezika ograničeni.

Lečenje se sastoji u uklanjanju iritacije.

Izbrazdan jezik

Predstavlja stečenu anomaliju jezika. Nekada se javlja zajedno sa geografskim jezikom. Sve brazde na jeziku, ili samo neke, produbljene su. Raspored produbljenih brazdi može biti različit i stvorena šara podsjeća na skrotum, list ili mozak. One takođe mogu biti postavljene uzdužno i poprečno. Ovakvo stanje može se javiti u sklopu nekih oboljenja (Melkerson Rosenthal sindrom, deficit vitamina B, dijabetes, anemija).

Bolesnici sa ovom anomalijom nemaju nikakvih tegoba. Događa se da pacijenti nisu ni svesni ove anomalije dok se ne otkrije pregledom kod stomatologa.

Lečenje nije potrebno. Ukoliko dođe do infekcije onda se usta ispiraju sa nekim antiseptičnim rastvorom (3% vodonik peroksid). Vrlo efikasno je i ispiranje sa čajem od kamilice i žalfije (koji moraju biti sveže pripremljeni).

Romboidni glosit

Ovo oboljenje je posledica nepotpunog srastanja bočnih polovina jezika u periodu embrionalnog razvoja. Usled toga se u srednjoj liniji na spoju srednje i zadnje trećine jezika stvara površina ovalnog ili romboidnog oblika ispod nivoa okolne sluzokože. Ono je bez papilarnog pokrivača i može biti: ružičaste, crvene, tamnocrvene, žućkaste i sivobele boje. Glatke je površine. U novije vreme smatra se da se ovakva pojava može javiti usled duge infekcije kandidom te se preporučuje i uzimanje brisa.

Osobe sa romboidnim glositom uglavnom nemaju tegoba. Vrlo retko su izražene senzacije u vidu pečenja, koje se javljaju pri pušenju ili upotrebi začinjene hrane. Ove pojave kod nekih osoba mogu biti uzrok pojave kancerofobije.

Romboidni glosit se otkriva slučajno. Lečenje nije potrebno.

Uvećan jezik

Uvećan jezik može biti razvojna ili stečena anomalija. U toku života uvećan jezik može se javiti kod alergijskih reakcija, benignih i malignih tumora jezika, nekih hormonskih poremećaja, u sklopu Melkerson - Rosenthal sindroma, kao i kod drugih poremećaja.

Subjektivne tegobe i posledice do kojih može doći zavise od toga koliko je jezik uvećan, kada se uvečanje javilo, koliko traje, kao i od uzrasta bolesnika. Razvojna i stečena uvećanja jezika mogu dovesti do pomeranja zuba upolje kao i do pojave razmaka između njih (dijasteme). Izraženo uvećan jezik bolesniku otežava govor. U nekim slučajevima jezik je toliko uvećan da bolesnici ne mogu potpuno zatvoriti usta, te su ona stalno polu otvorena.

Terapija zavisi od uzroka bolesti. Ukoliko je uvećanje malo, terapija nije potrebna.

Račvast jezik

Rascepljen ili račvasti jezik prestavlja razvojnu anomaliju nastalu usled nepotpunog srastanja bočnih polovina jezika. Ona je uglavnom izražena na vrhu, mada može biti lokalizovana i na telu jezika. Usled toga jezik je račvast i po izgledu podseća na jezik gmizavaca. Sve funkcije jezika mogu biti poremećene.

Terapija ove anomalije je isključivo hirurška.

Atrofija jezičnog pokrivača

Smanjenje jezičnog pokrivača relativno je česta pojava i može biti delimična, kada zahvata samo deo jezika, i potpuna, kada je čitav jezik zahvaćen. Ukoliko su zahvaćeni samo pojedini delovi jezika, onda su najčešće lokalni faktori izazvali oboljenje. Kod potpune atrofije u pitanju su najčešće opšti faktori.

Klinička slika smanjena jezičnog pokrivača ista je bez obzira na agense koji su je izazvali. Na mestima gde se pokrivač potpuno gubi, jezik je osetljiv na mehaničke, hemijske i termičke nadražaje. Usled gubitka papila dolazi do smanjenja čula ukusa (pogotova na slatko i slano). Kod potpune atrofije pokrivača čitava gornja površina jezika je glatka i sjajna, kao polirana.

Lečenje obuhvata tretiranje osnovne bolesti i uklanjanje faktora koji su doveli do atrofije. Ove promene su reverzibilne tj. nisu trajne.

Oboljenja desni (gingive)

Površinski gingivit

Površni ili kataralni gingivit je veoma rašireno oboljenje, naročito kod djece i mladih. Smatra se da 95% ukupne populacije pati od nekog oboljenja gingive. Osnovni uzrok nastanka ovog gingivita jeste dentalni plak. Loša oralna higijena, zubni kamenac, loši stomatološki radovi (plombe i proteze), predstavljaju favorizujuće faktore za nastanak ovog oboljenja jer potpomažu nastanak dentalnog plaka.

Oboljenje se karakteriše crvenilom i otokom gingive oko vrata zuba. Ona je glatke konzistencije i može da krvavi pri pranju zuba ili konzumiranja čvršće hrane.

Lečenje se sastoji u mehaničkom uklanjanju dentalnog plaka i odsrtanjivanju favorizujućih faktora. Takođe se mogu upotrebljavati preparati kao što su: Ozosept, Gengigel, Listerin, Hibideks, Hexoral i sl.

Hiperplastični gingivit

Hiperplastični gingivit je relativno rdko oboljenje. Češće se javlja kod mlađih osoba i praćeno je inflamacijom gingive. Nastaje uglavnom pod uticajem lokalnih, ređe opštih faktora. Od lokalnih to su pre svega dentalni plak, rotirani zubi, disanje na usta, loša oralna higijena i neadekvatni stomatološki radovi. Od opštih faktora to je upotreba nekih lekova, prije svega hidantoinskih preparata koji se koriste u liječenju epilepsije (Hydanphen, Hydantal, Zentradil i sl.).

Uvećanje najčešće zahvata gingivu u predelu prednjih zuba sa labijalne strane (strane prema usni). Gingiva je uvećana i u celini crvena. One postaju poluloptaste nejednako uvećane i nesimetrične. Takva gingiva lako kravavi pri pranju zuba i žvakanju. Pacijenti mogu imati subjektivan osećaj stranog tela između zuba. Usled pritiska može doći do pomjeranja zuba.

Lečenje podrazumeva mehaničko uklanjanje dentalnog plaka i lokalnu primenu hlorheksidina. Uvećana gingiva se uklanja hirurški. Ukoliko je gingivit izazvan upotrebom nekih lekova, onda uz lokalnu terapiju treba prekinuti dalju upotrebu tog leka (ukoliko je to moguće).

Fibromatozni gingivit

Etiologija fibromatoznog gingivita nije u potpunosti razjašnjena. Smatra se da može biti nasledna. Najčešće obolevaju deca od 8 do 12 godina starosti. U toku ovog, relativno retkog, oboljenja dolazi do izrazitog uvećanja gingive. Fibromatozni gingivit uz postepeno uvećanje gingive traje veoma dugo.

Gingiva je veoma uvećana, bleđa od normalne, čvršće je konzistencije i bez zapaljenja. Ona je nekad toliko uvećana da pokriva zube. Bolesnici mogu imati smetnje pri žvakanju i govoru. Ovakav gingiva može prouzrokovati pomjeranje zuba.

Lečenje ovog gingivita je isključivo hirurško (gingivoplastika). Postoperativni recidivi su dosta česti.

Ulcero-nekrotični gingivit

Ulcero-nekrotični gingivitis relativno je često oboljenje koje se javlja kod mlađih osoba. U toku ovog oboljenja pojavljuju se ulcero - nekrotične promjene na gingivi. Danas se smatra da su prouzrokovači ovog oboljenja dve bakterije (Bacillus fusiformis i Borrelia Vincenti). Ovi organizmi mogu se naći i u zdravim ustima. Faktori koji omogućavaju njihovo patološko delovanje mogu biti lokalni i opšti. Od lokalnih to su: plak, loša higijena, pušenje i sl, dok su od opštih to AIDS, deficit vitamina i dr.
Bolest naglo počinje, i to sa bolom u desnima. Prisutan je i zadah iz usta, koje je posledica raspadanja gingive. Uz to dolazi i do zapaljenja.

Desni su izrazito crvene sa izrazitom sklonošću ka krvavljenju. Promene su pokrivene žućkastom ili zeleno-sivom membranom. Često su otečene i regionalne limfne žlezde. Bolesnici od bolova ne mogu da jedu.

Lečenje uključuje primenu antibiotika (penicilina) i blagih antiseptičkih rastvora (hlorheksidin, hidrogen i sl.). Bitno je da se sa lečenjem počne što pre jer se razoreno tkivo gingive kasnije ne može nadoknaditi.

Afte

Definicija

Afta je povratna ulceracija, pravilnog, kružnog ili ovalnog oblika, žućkasto-bela, oivičena crvenim prstenom koja se javlja u usnoj duplji. Sama reč afta potiče od starogrčke riječi koja u prevodu znači "pali" ili "gori".

Afte, pored oboljenja parodoncijuma, spadaju u najčešća oboljenja usne duplje. Smatra se da svaki peti čovek, ili svaki drugi dvadesetogodišnjak, boluje od ovih promena. Istraživanja su pokazala da je najveći broj obolelih između 20. i 40. godine života. Poslije 40. pojava ove bolesti je sve ređa, da se one poslije 60. skoro i ne javljaju. Afte su češće kod žena nego kod mučkaraca, i to u odnosu 6:1.

Uzroci

Uzrok afti je nepoznat. Obimnim istraživanjima u svetu došlo se do saznanja da neki faktori ipak mogu dovesti do aftoznih promena. One se mogu javiti u toku nekih anemija, dijabeta, nekih oboljenja digestivnoh trakta, kao i u toku SIDA-e.

Od ostalih faktora koji imaju uticaja na nastanak afti izdvajamo:

NASLEĐE - kao dokaz da nasleđe utiče na pojavu ovih promena ističe se činjenica da se ona nekada javlja kod članova iste porodice. Ovde se verovatno radi samo o predispoziciji za nastanak afti. Bolesnici čiji su roditelji imali afte imaju 90% veću čansu sami da ih dobiju;

ENDOKRINI POEMEĆAJI - od kojih se posebno ističe poremećaj u funkciji polnih žlezdi. Smatra se da postoji direktna veza između nivoa progesterona u krvi i aftoznih lezija, što potvrđuje i činjenica da se afte češće javljaju kod žena;

PSIHOGENI FAKTOR - smatra se da briga, napetost ili frustracija može da na određen način izazove skupljanje krvnih sudova u ustima, što dovodi do lokalne nekroze i stvaranja afti;

BAKTERIJSKE I VIRUSNE INFEKCIJE - mišljenje je da afte mogu biti izazvane nekim bakterijama odnosno virusima. Okrivljuju se Esherichia colli i Herpes simplex virus. Sa druge strane postoje brojna istraživanja koja negiraju ovakve tvrdnje;

ALERGIJA - veliki broj dokaza upućuje na to da su afte alergijske prirode. Međutim ni ova teorija ne može objasniti nastanak promena kod nekih bolesnika kod kojih je alergija bila isključena;

Simptomi

Afta predstavlja čir kružnog ili ovalnog oblika koji je od okoline jasno ograničen zonom u obliku crvenog prstena. Ivice čira su pravilne i oštre. Dno je prekriveno slojem fibrina, žućkaste boje. Ukoliko se te naslag uklone, nastje krvavljenje. Ove lezije izrazito su bolne. Bolovi se pojačavaju prilikom govora, ishrani kao i pri svakom pokretu obraznih mišića.

Prije pojave afte mogu se javiti neki predkazujući znaci. Na mestu gdje će se pojaviti afta bolesnici osećaju izvesno pečenje i nelagodnost, posle čega se javlja crvenilo i otok. Afte mogu biti različitih veličina. One se kreću od veličine zrna prosa pa do veličine metalnog novca.

Afte najčešće traju do 15 dana i zaraščuju lagano. U nekim slučajevima one traju 3 dana dok u nekim mogu trajati i do 30 dana. Zarastanje ide od periferije ka centru i ne ostavlja ožiljke. Aftozne promene su povratne. Recidivi su različite dužine a periodi bez aftoznih lezija mogu trajati po nekoliko meseci i duže. Same afte nisu praćene sistemskim simptomima. Izuzetno retko može doći do temperature, drhtavice i pojačane salivacije.

Terapija

U lečenju aftoznih promena koriste se brojna sredstva i načini lečenja. Na žalost nije pronađen ni jedan lek niti način lečenja kojim se afte mogu uspešno izliječiti. U terapiji se uglavnom koriste simpomatski lekovi čiji je jedini cilj da se ublaže simptomi koji prate afte. U te svrhe su se pokazali dobro preparati koji u sebi sadrže konbinaciju kortikosteroida i antibiotika (Geokorton i sl.). Pored terapije lekovima, može se primeniti i fizikalna medicina. Tu pre svega spada primena lasera koji imaju za cilj da ublaže simptome i skrate vreme trajanja pojave.

Kandida

Definicija

Kandidijazu (monilijaza), u narodu poznatiju kao mlečac, izaziva gljivica Candida albicans. Ova gljivica nalazi se u zdravoj usnoj duplji i ne izaziva nikakve patološke promene. Tek kada se stvore uslovi ona postaje patogena tj. dovodi do promena u ustima. Postoje brojni faktori koji utiču na patogenost kandide. To su, između ostalog: smanjena lokalna otpornost tkiva u ustima (leukemija, dijabetes, neka oboljenja digestivnog trakta, AIDS), loša oralna higijena, duga primena antibiotika i lečenje citostaticima i radioterapijom.

Treba naglasiti da kandida NIJE zarazno oboljenje. Razlikuju se dva osnovna oblika kandide, i to: kandida novorođenčadi i kandida odraslih, koja se može javiti u akutnoj i hroničnoj formi.

Kandidijaza novorođenčadi

Kandidijaza novorođenčadi može se javiti u epidemijama, gde se deca inficiraju putem porođajnih puteva majki koje su imale kandidiajzu. Ova infekcija nastaje i preko pelena i predmeta za ishranu. Ove epidemije moguće su jer je u novorođenčadi neusklađeno lučenje pljuvačke, a uz to je i otežano samočišćenje usta.

Kandida kod ovih bolesnika manifestuje se u vidu sivobelih naslaga, koje se javljaju svuda po usnoj duplji. Najizraženiji su na jeziku, dok se ređe javljaju na obrazu i tvrdom nepcu. One se lako skidaju ali se posle nekoliko sati stvaraju nove. Te naslage zapravo predstavljaju kolonije Candide albicans. Naslage je najbolje skidati pomoću štapića na kome je namotana vata. Poslije skidanja ovih naslaga ostaju izrazito crvena mesta.

Akutna kandidijaza odraslih

Klinička slika akutne kandidijaze zavisi pre svega od lokalizacije gde se promene javljaju. Najčešće promene javljaju se na usnama, jeziku i tvrdom nepcu.

Na usnama promene se najčešće javljaju na uglovima i to uglavnom na jednoj strani, ređe obostrano. Uglavnom se javlja kod osoba koje nose proteze. Na sluzokoži nastaje crvenilo na kojoj se mogu javiti linijske ranice. One su prekrivene žućkastim naslagama. Prisutan je i bol koji se potencira pri postavljanju i vađenju proteza iz usta.

Na jeziku se u toku akutne kandidijaze javljaju sivobele naslage. One su najobilnije u srednjoj i zadnjoj trećini jezika. Ove naslage, usled prebojenosti hranom, mogu biti žućkaste, crne ili neke druge boje. Izražen je neprijetan zadah iz usta, pogotovo u jutarnjim časovima. Pacijenti retko imaju subjektivne smetnje.

Na tvrdom nepcu kandidijaza se manifestuje u vidu zapaljenja i sivobeličastih naslaga, koje se javljaju samo mestimično. Njihovim skidanjem ostaju osetljive crvene erozije, koje mogu da krvave. Promene na nepcu se javljaju samo kod bolesnika koji nose proteze. Crvenilo koje se javlja poklapa se sa proteznom pločom.

Hronična kandidijaza odraslih

Hronična kandida manifestuje se zapaljenjem epitela. Po koži se javljaju sivobele granulacije. Te granulacije često su spojene za epitel i veoma tečko se skidaju.

Hronična kandidijaza češće se javlja u ženske djece u ranoj mladosti i to se javlja kao familijarna bolest. Ona se može javiti samo u usnoj duplji, ali i po koži lica i oko noktiju.

Terapija

Terapija je usmerena u dva pravca, i to: delovanje na uzročnik (Candida albicans) i otklanjanje faktora koji olakšavaju nastanak kandidijaze. Pored ovoga, u terapiji kandidijaze uključuju se i simptomatska sredstva.

U delovanju protiv Candide albicans koriste se fungicidna sredstva tj. sredstva koja uništavaju gljivice. Uglavnom se koristi Nystatin, koji može biti u vidu rastvora i dražeja. Ukoliko anttimikotici ne daju željene rezultate, onda se obolela mesta premazuju gelom metronidazola (Metrol gel, Orvagil). Takođe se uspješno koriste i preparati joda.

U otklanjanju faktora koji favorizuju kandidu pribegava se izradi novih proteza, uspostavljanju normalne higijene usta i lečenje opštih oboljenja (dijabetes). Kao privremena simptomatska terapija pacijenti mogu da ispiraju usta sa rastvorom sode bikarbone. Od simptomatske terapije, osim sode bikarbone, koriste se i rastvori kamilice i arnike.

preko
0

sačuvanih zuba

preko
0

zadovoljnih pacijenata

preko
0

savršenih osmeha

preko
0

najmlađih pacijenata