PočetnaO zubimaPreventivaDjecaMeka tkivaParodontologijaBolesti zubaHirurgijaProtetikaOrtodoncijaF.A.Q.ZanimljivostiLinkoviO meni

 

 

 

  

 

 

 

Replantacija zuba

Pojam replantacije zuba podrazumijeva usađivanje zuba u njegovu sopstvenu alveolu. Ova vrsta intervencije isključivo se primjenjuje kod jednokorijenih zuba tj. kod sjekutića, očnjaka i nekih premolara. Do izbijanja zuba van alveole može doći na različite načine.

Prvo, do izbijanja može doći uslijed neke traume. To su najčešće pad na brdu, udarac pesnicom, saobraćajne nesreće i slično. U takvim situacijama najčešće stradaju prednji zubi (od koji najviše strada gornji prvi sjekutić).

Drugo, do izbijanja može doći kod greške stomatologa tj. kada stomatolog greškom izvadi pogrešan zub.

 
Treća mogućnost jeste da se zub namjerno izvadi, jer je to jedini način da se zub izliječi. Poslije terapije, koja se mora obaviti brzo, zub se vraća u svoju alveolu.  

Kada dođe do traumatskog izbijanja zuba, onda treba reagovati odmah. Izbijeni zub treba staviti u neku čistu posudu. Zatim bi trebalo zub održavati u vlažnoj sredini. Z ovakve slučajeve najbolje bi bilo da se za to koriste specijalizovane tečnosti. Međutim, kako nam gotovo nikad nisu pri ruci kada nam trebaju, to u ove svrhe najbolje može poslužiti občno mlijeko. Ukoliko nam nije ni ono pri ruci, onda se može koristiti pljuvačka povrijeđenog. Zatim treba povrijeđeni, zajedno sa zubom, što prije doći do stomatologa.

Kada je u pitanju greška stomatologa, prognoza je najbolja, jer su periodontalna vlakna (koja drže zub u alveoli) postupkom vađenja zuba najmanje oštećena. Takav zub se odmah vraća u svoju alveolu. Kao i kod izbijanja druge etiologije i ovdje se zub mora fiksirati.

Kod namjernog vađenja zuba, stomatolog izvađeni zub, u najkraćem mogućem vremenu, podvrgava terapiji. Poslije toga, vraća ga u alveolu, nakon koje vrši imobilizaciju (fiksira ga).

Kod izbijanja zuba, najveći problemi prestavlju kontaminacija zuba i alveole, dužina vremena koje protekne od trenutka vađenja do replantacije zuba kao i stepen oštećenja parodontalnog tkiva. Svi traumatsko izvađeni zubi su kontaminirani, pa njihov tretman obuhvata obaveznu primjenu antibiotika i, ako su bili u kontaktu ili proveli neko vrijeme u spoljnoj (nesterilnoj) sredini, antitetanusnu zaštitu. Znatno veće šanse na uspjeh imaju zubi koji su, od momenta povrijeđivanja, bili u vlažnoj sredini. ukoliko su bili na suvom, ostaci periodoncijuma na zubu se suše i oštećuju.

Faktor vrijeme je od esencijalne važnosti. Smatra se da se i pod najpovoljnijim uslovima replantacija završava određenim stepenom resorpcije i hroničnog zapaljenja ako je zub proveo više od 30 minuta izvan alveole. Ako je ovaj period duzi od 2 sata, resorpcija korijena je neizbježna.

Pri traumatskom izbijanju zuba dolazi do oštećenja periodontalnih vlakana. To se odvija na dva načina. Na jednoj strani dolazi do  nabijanja i oštećivanja vlakana (lijevo), dok sa druge strane dolazi do kidanja tih vlakana (desno).

 
Kao što je već napomenuto, svi replantirani zubi, bez obzira na uzrok njihovog izbijanja, moraju se fiksirati. Period fiksacije, koji se smatra dovoljnim, iznosi oko 2 nedelje.

Na vrh

Hirurgija

Rečnik nepoznatih izraza

Početna
 

Sva prava zadržana | Uslovi korišćenja | Design by Miloš Radulović