Bul. Arsenija Čarnojevića 84, blok 29, Novi Beograd Ponedeljak - Petak: 12.00 - 20.00 011 31 32 508 - 062 849 07 87

Author: radmikeli

Zubobolja

Zubobolja

Pojava zubobolje vam može u potpunosti poremetiti svakodnevnicu, tako da ne čudi što svi koji su je barem jednom doživeli čine sve da to više nikad ne osete i dožive.

Zubobolja može biti različitog karaktera: kratkotrajna, duga, oštra, podmukla… Kakva god, spremni smo da uradimo sve kako bi prošla. Kao prva pomoć mogu se uzeti medikamenti tj. lekovi, koji će smanjiti ili ukloniti u potpunosti bol. Izborom pravog leka omogućićete sebi pravo olakšanje, te će u ovom tekstu biti opisani najčešći lekovi koji se koriste u borbi protiv zubobolje – analgetici.

Analgetici su lekovi koje možete uzeti bez recepta lekara. Imaju najbolji efekat u onim situacijama kada uzrok zubobolje nije ozbiljnije prirode. Analgetici imaju različitu moć da smanjuju bol, pa se preporučuje prvo uzimanje nešto slabijeg analgetika (npr. acetilsalicilna kiselina) pa ako takav lek ne deluje onda treba preći na jači lek (npr. ibuprofen). Lekovi koje spadaju u ovu grupu su:
– acetilsalicilna kiselina (Aspirin, Andol, Anbol),
– paracetamol (Paracetamol, Panadol, Perfalgan),
– ibuprofen (Brufen, Ibuprofen, Rapidol),
– metamizol natrijum (Analgin, Baralgin M, Novalgetol),
– nimesulid (Nimulid, Actasulid).

Acetilsalicilna kiselina i paracetamol deluju analgetski i snižavaju povišenu telesnu temperaturu. Uspešni su u lečenju glavobolje, blage zubobolje i bolova u mišićima i zglobovima.

Ibuprofen je efikasan u ublažavanju bolova, kako sa tako i bez pratećeg zapaljenskog procesa. Po unosu se brzo resorbuje i nakon 30ak minuta pokazuje efekte.

Metamizol se koristi za lečenje jakog, akutnog bola koji ne reaguje na terapiju ostalim analgoantipireticima. Bio je dostupan širom sveta do 1970-ih, kada je otkriveno da postoji mali rizik od izazivanja agranulocitoze – potencijalno fatalnog stanja. Nivo rizika je još uvek kontroverzno pitanje.

Kao i većina ostalih lekova iz grupe nesteroidnih antiinflamatornih lekova i nimesulid je hepatotoksičan (šteti jetri), a u rjetkim slučajevima i treba ga uzimati uz oprez. U SAD nije stekao odobrenje tamošnje Agencije za hranu i lekove. Evropska agencija za medicinsko ocenjivanje zabranila je upotrebu nimesulida za decu ispod 12 godina starosti. Najnovija istraživanja pokazala su da nimesulid nije štetniji od drugih lekove iz ove grupe, a da mu je dejstvo jednako ili bolje od njih.

Svi ovi lekovi imaju za cilj da smanje i/ili uklone zubobolju. Njih treba uzimati na svoju ruku samo u hitnim situacijama, nakon čega se treba konsultovati sa vašim stomatologom ili lekarom.

read more
Zalivanje zuba - zubi su cveće ili je nešto drugo u pitanju?

Zalivanje zuba - zubi su cveće ili je nešto drugo u pitanju?

Kao što staro medicinsko nepisano pravilo kaže da je svaka preventiva bolja od bilo koje kurative; što bi narodna izreka rekla da je uvek bolje sprečiti ne go lečiti, u stomatologiji se veliki značaj pridaje preventivnim merama.

Zapravo, kada se i pomene preventivna stomatologija, gotovo uvek se pomisli na sprečavanje nastanka kvara zuba tj. karijesa. Ovakvo gledanje je kudikamo i opravdano jer karijes predstavlja najrasprostranjenije oboljenje u stomatologiji, te on, zajedno sa svojim komplikacijama, predstavlja najčešći uzrok gubitka zuba. Zbog toga u preventivnoj stomatologiji postoje mnogi preventivni postupci kojima se ovo spečava, od kojih se neki sprovode na individualnom nivou tj. sprovodi ih svaki pojedinac (npr. pranje zuba), a neki na opštem nivou tj. sprovodi ih zajednica (npr. fluorizacija vode).

U ovom tekstu biće nešto više reči o jednoj od individualnih preventivnih metoda tj. da budem precizniji, o metodi zalivanju fisura.

Zalivanje fisura predstavlja veoma efikasan način prevencije karijesa na bočnim zubima. Preporuka struke je da se ova preventivna mera radi u uzrastu od 6-te godine i to neposredno nakon nicanja prvih stalnih molara, kao i nakon nicanja ostalih bočnih zuba. Veoma je važno ovaj postupak odraditi neposredno nakon nicanja kako bi se mogućnost stvaranja karijesa smanjila na najmanju moguću meru.

Sama procedura nije mnogo zahtevna i traje svega 15-ak minuta. Zub se prvo pripremi,a to podrazumeva uklanjanje mekih naslaga i nagrizanje grizne površine zuba preparatom. Ovime se omogućava vezivanje zalivača za zub. Nakon toga, na zub se nanosi zalivač koji se vezuje za isti. Sam zalivač, nakon postavljanja na zub, u dužem vremenskom intervalu i u malim količinama ispušta fluor koji sprečava nastanak kvara zuba.

Zalivanje fisura predstavlja veoma efikasan i jednostavan način prevencije karijesa. Čuvanje stalnih molara od kvara zuba ima veliki značaj jer rani gubitak ovih zuba dovodi do nastanka ortodonstskih anomalija (pre svega pomeranje zuba ka praznom prostoru,zatvaranje prostora za nicanje drugih stalnih zuba i dr.).

Treba imati na umu da jednom zaliveni zubi nisu otporni na karijes do kraja života. Vremenom zalivač se skida sa zuba, te ga je zbog toga potrebno sa vremena na vreme zameniti (jednom u nekoliko godina). Takođe, važno je znati da zaliveni zubi nisu 100% otporni na karijes tj. i pored toga što su zaliveni, ove zube treba i dalje svakodnevno prati.

read more
Najskodljivija zanimanja i profesije

Najskodljivija zanimanja i profesije

Uticaj različitih profesija po naše zdravlje je drugačiji. Iako se prilikom odabira profesije u ranim godinama obrazovanja retko osvrćemo na njihov uticaj na naše zdravlje, možda treba uzeti i to u obzir. Naime, neke profesije i zanimanja su škodljivija po zdravlje od drugih. Kuvar koji dobar deo dana provede u kuhinji ima manje šanse da ugrozi svoje zdravlje od, recimo, rudara.

Engleski Biznis insajder (Business Insader) je napravio listu profesija koji su najštetniji po Vaše zdravlje. Kao bazu podataka uzeo je podatke iz američke Mreže za opis delatnosti (www.onetonline.org), gde se mogu naći detaljni opisi 974 profesije. Kao pokazatelje uticaja na zdravlje ljudi uzeto je šest faktora, i to:

– Izloženost kontaminiranim materijalima,
– Izloženost oboljenjima i infekcijama,
– Rizik od manjih povreda, opekotina, ujeda i uboda,
– Vreme provedeno u sedenju.

Poslednji faktor je uzet uzimajući u obzir da brojne studije pokazuju da dugi periodi inaktivnosti (sedenja) skraćuju životni vek. Faktori su ocenjivani skorom od 0 do 100, gde veći broj ukazuje na veći (štetni) uticaj na zdravlje ljudi.

Na kraju je sastavljen spisak od 27 profesija koje najviše (negativno) utiču na zdravlje osoba koje se njima i bave. Dobijena lista izgleda ovako:

24. Radiolog,
24. Operator na pećima za obradu ruda i metala,
24. Balzamist (osobe koje se bave balzamovanjem ljudskih ostataka),
24. Lift serviser,
23. Tehnolog nuklearne medicine,
22. Majstor za frižidere,
21. Sestra na intezivnoj nezi,
19. Operater na bušotini za gas i naftu,
19. Operater u hemijskim postrojenjima,
17. Tehničar i lekar hitne pomoći,
17. Operater velikih rudarskih mašina,
16. Serviser peći, pećnica, kotlova i bojlera koje koriste vatrostalne materijale,
15. Radnik gradske čistoće,
14. Tehničar u nuklearnoj elektrani,
12. Tehničar i serviser medicinskih uređaja i aparata,
12. Pilot, kopilot i avio inženjeri,
11. Radnik na bušotini za naftu i gas,

read more
Koju pastu (za zube) izabrati?

Koju pastu (za zube) izabrati?

Paste za zube su nam poznate od davnina. Šta više, prve paste su se koristile još u vreme starih Egipćana i Vavilonaca. Sastojci tih pasta bili su uglavnom prijatni (prah voća, mlevene školjke, talk, med i sušeno cveće), mada je bilo i neprijatnih (delovi miševa, guštera i urin). Prve „moderne“ paste javljaju se sredinom 19. veka, a kompanija P&G 1956. godine uvodi Crest brand, prvu pastu koja je sadržavala fluor.

Danas se paste grubo mogu podeliti u dve grupe: standardne (komercijalne) paste i namenske (medicinske) paste. U prvu grupu spada većina pasti koja se danas mogu naći na tržištu. Sve one imaju sličan sastav. Naime, one sadrže: 20-40% vode, 50% abrazivnih supstanci i mali procenat fluorida, površinski aktivnih supstanci, antibakterijskih jedinjenja, veštačkih zaslađivača i raznih aroma. Svaka od ovih komponenti ima neku ulogu u pasti za zube, pa tako voda daje odgovarajuću konzistenciju, abrazivne supstance pomažu u skidanju plaka prilikom pranja zuba, fluoridi povećavaju otpornost zuba na karijes, površinski aktivne supstance stvaraju penu i time olakšavaju skidanje ostataka hrane, veštački zaslađivači i arome daju prijatan ukus pasti itd. Sa druge strane, medicinske paste, pored ovih, imaju i posebne sastojke, koje su namenjene za tretiranje odgovarajućih stanja ili oboljenja. Tako danas imamo specijalizovane paste za parodontopatiju, osetljive zube i sl.

Jedno od najčešćih pitanja koje stomatolozi dobijaju od svojih pacijenata jeste koju pastu da koriste. Danas ne postoji stav struke vezano za ovo pitanje i stomatolozi uglavnom savetuju pacijente prema ličnim verovanjima i saznanjima.

Treba imati na umu da su paste za zube pomoćna sredstva za održavanje oralne higijene. Statistički gledano, pranje zuba neće biti delotvornije ukoliko koristite pastu ili ne. Drugim rečima, upotrebom paste nećete poboljšati kvalitet pranja zuba. Imajući ovo u vidu, poslednjih godina preporučuje se da se paste za zube izbace iz upotrebe. Glavni razlog za ovakav stav jeste želja da se vreme pranja zuba poveća na 3 minuta, kao i da se pranje zuba pomeri iz dva najgora termina za to: čim ustanete i neposredno pre nego što legnete da spavate. Ovi termini su najgori iz čistog razloga što vam ujutru treba neko vreme da se razbudite i sve što radite u tom periodu radite više po automatizmu nego što mislite o tome. Sa druge strane, period pred spavanje je loš zato što ste previše umorni da pranje zuba odradite kako treba, već ga odradite samo da bi ste ga “skinuli sa liste”.

E sada, kako će vam izbacivanje paste pomoći sa pranjem zuba van ovih termina? Ukoliko koristite pastu za zube, onda ste neminovno vezani za kupatilo i lavabo. U toku pranja zuba stvara se velika količina pene, koja mora da se ispljune. Kako ste vezani za kupatilo, to vam 3 minuta (koje bi trebalo da provedete u pranju zuba) izgleda kao večnost. Šta više, istraživanja su pokazala da prosečno vreme pranja zuba iznosi čitavih 40 sekundi. Sa druge strane, ukoliko ne bi ste koristili pastu, jedini produkt koji bi se stvarao tokom pranja zuba jeste pljuvačka (usled stimulacije), koju možete progutati. Sada, kada niste vezani za kupatilo, uporedo sa pranjem zuba možete raditi druge stvari (gledati TV, spremati večeru, čitati novine, surfovati po netu i dr.). Ovim ćete priodužiti vreme pranja zuba (na stvarnih 3 minuta), a radićete to mnogo skoncentrisanije nego kada bi to radili pred spavanje.

Treba imati na umu da se ova preporuka odnosi na komercijalne paste. Kod pojedinih stanja, gde je indikovana upotreba medicinskih pasti za zube, one se i trebaju koristiti. Njihova primena doprineće rešavanju problema zbog kojeg su i indikovane.

read more
Izbijeni zubi - ima li im spasa?

Izbijeni zubi - ima li im spasa?

U nekim slučajevima pada ili neke druge mehaničke povrede (naročito kod dece) može doći do izbijanja čitavog zuba iz njegovog mesta u vilici. Ova vrsta povreda isključivo se primenjuje kod jednokorenih zuba. Ovo je i logično jer višekoreni zubi imaju uglavnom raširene korene, te su samim tim mnogo bolje učvršćeni u svoj alveoli. Sa druge strane, češća pojava ovih povreda kod dece objašnjava se time da korenovi njihovih zuba ili nisu završili rast (kada su u pitanju stalni zubi) ili je počeo proces razgradnje istih (mlečni zubi).

Do izbijanja zuba van alveole može doći na brojne načine. Ipak, tri su najčešća:

  • Kao što je već rečeno, do izbijanja zuba može doći kao posledica neke traume. To su najčešće pad na bradu, udarac pesnicom, saobraćajne nesreće i slično;
  • Do izbijanja takođe može doći usled greške stomatologa tj. kada stomatolog greškom izvadi pogrešan zub;
  • Treća mogućnost jeste da se zub namerno izvadi, jer je to jedini način da se zub izleči. Posle terapije zub se vraća u svoju alveolu.

Kada dođe do traumatskog izbijanja zuba, onda treba reagovati odmah. Izbijeni zub treba staviti u neku čistu posudu i trebalo bi ga održavati u vlažnoj sredini. Za ovakve slučajeve najbolje bi bilo da se za to koriste specijalizovane tečnosti. Međutim, kako nam gotovo nikad nisu pri ruci kada nam trebaju, to u ove svrhe najbolje može poslužiti občno mleko. U krajnjem slučaju može se koristiti pljuvačka povređenog. Dalje, povređenog treba, zajedno sa zubom, što pre odvesti kod stomatologa. U ordinaciji se zub čisti od eventualnih nečistoća, vraća u alveolu zub i fiksira za oklone zube.

Kada je u pitanju greška stomatologa, prognoza je nešto bolja, jer je zub najmanje oštećen i „kontaminiran“. Takav zub se odmah vraća u svoju alveolu. Kao i kod izbijanja druge etiologije i ovde se zub mora fiksirati za okolne zube.

Kod namernog vađenja zuba, stomatolog izvađeni zub, u najkraćem mogućem vremenu, podvrgava terapiji. Posle toga, vraća ga u alveolu, nakon koje vrši imobilizaciju.

Kod izbijanja zuba, najveći problemi predstavljaju kontaminacija, dužina vremena koje protekne od izbijanja do replantacije zuba kao i stepen oštećenja tkiva. Svi traumatsko izvađeni zubi su kontaminirani, pa njihov tretman obuhvata obaveznu primenu antibiotika i, ako su bili u kontaktu sa spoljnom sredinom, antitetanusnu zaštitu. Znatno veće šanse na uspeh imaju zubi koji su bili, od momenta povređivanja, u vlažnoj sredini jer, ukoliko su bili na suvom, ostaci periodoncijuma na zubu se suše i oštećuju.

Faktor vremena je od esencijalne važnosti. Smatra se da se i pod najpovoljnijim uslovima replantacija završava određenim stepenom resorpcije ako je zub proveo više od 30 minuta van alveole. Ako je ovaj period duži od 2 sata, resorpcija korena je neizbežna.

Kao što je već napomenuto, svi replantirani zubi moraju se fiksirati. Period fiksacije, koji se postiže postavljanjem žice sa unutrašnje strane zuba i koja mora da obuhvati barem po jedan zub sa obe strane, treba da iznosi oko 2 nedelje.

read more
Savremena radiologija u korist stomatologije

Savremena radiologija u korist stomatologije

Savremena stomatologija, kao i medicina uopšte, obuhvata i savremene aparate. Pod ovim najviše se podrazumeva upotreba najmodernije dijagnostičke procedure u cilju postizanja najboljih rezultata, planova terapije i prevencije neželjenih efekata.

Jedna od oblasti u kojima je potreba za pouzdanim dijagnostičkim sredstvima krajnji imperativ, jeste oralna hirurgija tj. da budem precizniji, oralna implantologija. Iako su se u zadnjih par decenija, koliko su implanti postali poznati javnosti, istovremeno razvijala i odgovarajuća dijagnostička sredstva i aparati, ovde će biti reči samo o novom sistemu kompjuterske tomografije, koja je dobila naziv Cone beam kompjuterska tomografija (CBCT).

Na uspešnost implatne terapije, kao i na sve druge vrste terapija, utiču mnogi faktori. Pre svega to su: status koštano-implatnog spoja, hirurška tehnika postavljanja implantata, tip i dizajn implanta, kao i gustina i količina okolne kosti. Za razliku od nekih drugih faktora na koje stomatolog može imati uticaja, gustina kosti je nepromenljiv faktor i na njega se ne može uticati. Obzirom da se dugoročna uspešnost implantne terapije ne može postići u kosti male gustine to je odgovarajuća gustina kosti jedan od najvažnijih faktora, koju je neophodno izmeriti pre postavljanja samog implantata.

Potreba kliničara da na objekativan način saznaju vrednosti gustine kosti pre samog procesa postavljanja implanta, dovela je do toga da se radiografija upotrebi u te svrhe. Još je Hounsfild 1973. godine pokazao da se gustina kosti može odrediti upotrebom CT-a. Upravo je Hounsfild 1967. godine razvio prvi CT aparat. Od tada, CT tehnologija se rapidno razvijala i dala četiri generacije ovih skenera. I pored toga, jedan od najvećih nedostataka CT, kao metode u preimplatološkoj proceni gustine kosti, jeste doza zračenja kojoj se svaki pacijent podvrgava. CT, u poređenju sa ostalim metodama, daje relativno visok nivo zračenja. Pored ovoga, drugi nedostaci CT uključuju: odgovarajući program za prikazivanje snimka nije uvek dostupan, cena pregleda kao i samog aparata dosta je visoka, donjovilični kanal nije uvek najbolje prikazan i artefakti na snimku, koji se javlja kod prisustva metalnih predmeta u polju posmatranja, mogu ometati čitanje slike.

Zbog svega ovoga, kao i zbog smanjenja cijene aparata (koji je činio CT praktično dostupnim samo bolnicama i većim zdravstvenim ustanovama) radilo se na pronalaženju novog aparata, koji bi zadovoljio i ove potrebe.

Naučnoj javnosti je 1998. godine prezentovan novi CT uređaj, koji je bio zasnovan na “cone beam” tehnologiji tj. njegovi X zraci bili su postavljeni, od izvora do detektora, u obliku kupe, po čemu su i dobili ime. Za razliku od njih, CT aparati su imali raspršivanje X zraka u obliku lepeze. Tako se slika na CT-u dobijala iz više snimaka koji su se naknadno spajali u jednu, dok se slika na CBCT-u dobijala samo jednim rotiranjem izvora i detektora oko ciljane regije. Ovo je značilo da je vreme snimanja bilo manje pa je samim tim i doza zračenja bila neuporedivo manja. Sa druge strane, u sklopu CBCT-a nije bilo potrebe za kompleksnim mehanizmima za stabilizaciju slike (jer je vreme snimanja bilo mnogo manje nego u CT-u) pa je samim tim i cena ovih aparata bila mnogo pristupačnija.

Preciznije rečeno, CBCT koristi dvodimenzinalni detektor koji, jednom rotacijom oko željene zone, skenira čitavu regiju. Za razliku od CT, čiji se preseci moraju spajati u jednu celinu, CBCT mnogo efikasnije iskorišćava X zrake. Konstatnim detektovanjem i kasnijom obradom tih podataka dobijenih iz detektora, dobija se trodimenzinalna slika koštanih struktura glave. Iako se na ovaj način ograničava mogućnost posmatranja dobijenog snimka, koji se može gledati isključivo na monitoru kompjutera, podaci koji se ovako dobijaju mnogo su detaljniji i obuhvatniji, što je za potrebe hirurgije veoma bitno.

Mogućnost CBCT da pokaže i najmanje detalje kao i da da uvid u strukturu tvrdih tkiva pokazala je veliki značaj ne samo u hirurgiji glave i vrata, već i u ostalim oblastima stomatologije: ortodoncija, endodoncija, parodontologija itd.

Sve ove karakteristike (niska cena, niža daoza zračenja, upotrebljivost u više oblasti stomatologije) čine ovaj aparat veoma popularnim u stomatologiji.

read more
Nanostomatologija

Nanostomatologija

 

Nanotehnologija predstavlja deo nauke koja se bavi proučavanjem strutura na atomskom i molekularnom nivou. Jedan nanometar iznosi milijarditi deo jednog metra. Poređenja radi, dužina DNK lanca, koji se nalazi u svakoj našoj ćeliji, iznosi oko 2 nanometra. Gledano iz druge perspektive, jedan nanometar prema metru odnosi se kao jedan kliker prema Zemlji.

Iako je nivo nanometra veoma mali, mogućnosti upotrebe ove tehnologije su ogromne. Smatra se da u budućnosti neće biti oblasti svakodnevnog života koja neće biti zahvaćena ovom vrstom tehnologije. Nanotehnologija se takođe primenjuje u medicini i stomatologiji. U poslednjih nekoliko godina pojavljuje se posebna grana stomatologije koja se bavi razvojem materijala na ovom nivou – nanostomatologija.

Danas, najznačajnija primena nanotehnologije u oblasti stomatologije vidi se u kompozitima koji se koriste za izradu plombi. U ovim materijalima nalaze se čestice veličine od 20 do 600 nanometara. Pored ove trenutne primene, uveliko se istražuju mogućnosti primene u izradi implantata, prevenciji karijesa, poboljšanju lokalne anestezije, smanjenju preosetljivosti zuba, ortodonciji kao i mnogim drugim oblastima i problemima koji su i dalje aktuelni.

Široka primena nanomaterijala u preparatima za ljudsku upotrebu nosi sa sobom i rizik za zdravlje ljudi. Njihov uticaj na zdravlje zavisi od mnogo faktora: veličine, oblika i reaktivnosti. Zahvaljujući svojoj veličini, nanočestice mnogo lakše prodiru direktno u krv, jer mnogo lakše prolaze ćelijske barijere. Istraživanja su pokazala da su nanočestice nekog materijala mnogo reaktivnije (izazivaju veću reakciju ćelija i tkiva) u odnosu na čestice istoga materijala većeg promera.

Iako je danas primena nanotehnologije u stomatologiji ograničena samo na mali broj materijala koji se koriste u restauraciji zuba, progresivan razvoj tehnologije nam obećava da će primene, koje nam sada izgledaju neverovatne, u budućnosti biti moguće. Nanotehnologija će nesumnjivo promeniti naš način života. Stomatologija, kao grana nauke, već oseća promene koje ova nova tehnologija nosi sa sobom. Kao i ostale nove tehnologije, nanotehnologija nosi značajan rizik od pogrešne upotrebe kao i zloupotrebe u obimu koji još nije poznat. Upravo zbog ovoga, veliki trud se ulaže u kontroli razvoja nanotehnologije, kako zbog zdravlja ljudi tako i zbog zaštite životne okoline.

read more
Alergija na lateks

Alergija na lateks

Izvor: Vitamini.hr

Alergija na latex manifestira se kad osoba dode u kontakt s proizvodima koji ga sadrže, a kontakt može biti kožom, ustima, ocima, genitalijama, bešikom ili debelim crevom. Ozbiljne reakcije mogu nastati kad latex ude u krv. Zabeležene su ozbiljne alergijske reakcije nakon davanja leka kroz infuzijske sisteme i špriceve od latexa. Osim toga, puder iz balona i rukavica može apsorbovati cestice latexa i uzrokovati alergiju nakon udisanja vazduha s tim puderom. Hrana kojom se rukovalo u rukavicama od latexa može takode uzrokovati reakciju, a osobe alergicne na latex mogu biti alergicne i na neke namirnice kao što su banane, orasi, avokado i kivi.

Iako je o alergiji na gumu mnogo receno zadnjih godina, problem se još uvek istražuje i upoznaje.

Prirodni izvor latexa

Prirodni izvor latexa je mlecni sok stabla Hevea brasiliensis koji se koristi za proizvodnju medicinske opreme još od 1888. godine kad su proizvedene prve hirurške gumene rukavice. Sirovi mlecni sok se stavlja u posude ili plasticne vrece i nakon nekoliko sati tretira i stabilizira kako se ne bi prerano zgrušavao. Nakon toga se transportuje u fabrike u kojima se proizvodi izraduju na dva nacina – izlevanjem u kalupe (izrada guma i igracaka) ili umakanjem kalupa u vrucu posudu sa latexom (izrada balona, kondoma, rukavica). Proizvedi dobijeni umakanjem cešce uzrokuju alergijske reakcije jer se suše na nižoj temperaturi i ispiru krace nego suvi proizvodi. Visoke temperature i duže ispiranje uklanjaju alergene proteine.

Tko spada u rizicnu grupu?

  • Zdravstveni radnici: tehnicari, doktori, stomatolozi
  • Osobe rodene s teškim anomalijama mokracne bešike
  • Neke osobe sa višestrukim hirurškim zahvatima
  • Osobe rodene s rascepom kicmenog stuba, spina bifida
  • Osobe zaposlene u proizvodnji gumenih proizvoda

Ucestalost

Procenjuje se kako alergija na latex pogada 14-17% zdravstvenih radnika, 30-70% pacijenata sa spinom bifidom, 39% pacijenata koji posecuju stomatologe i 6% opšte populacije.

Razlog porasta ove alergije možemo tražiti u porast upotrebe rukavica te u vecoj potražnji koja je dovela do promena proizvodnog programa i nastanka proizvoda koji sadrže više alergena.

Izloženost latexu

Mnoge osobe izložene rukavicama misle kako je problem u puderu. Iako je puder prisutan, alergiju uzrokuju cestice latexa. Istraživaci još uvek nisu otkrili specificne krivce za reakciju pa ne postoje ni metode desenzibilizacije, odnosno hiposenzibilizacije koje se sprovode kod ostalih alergija.

Puder koji se stavlja u rukavice radi njihovog lakšeg navlacenja je važan jer veže na sebe cestice latexa i širi ih kroz zrak tokom stavljanja ili skidanja rukavica ili se upija kroz kožu ili sluznice tokom zahvata. Vezani proteini mogu uci u krv kroz male pukotine na koži i sluzokoži. Kao rezultat mogu se pojaviti kontaktni dermatitis, ekcem ili urtikarija.

Alergijski odgovor i manifestacije

Iritirajuce reakcije su najcešci oblik reakcije; koža se oštecuje fizicki ili hemijski i postaje suva i ljuskava. Iritacija kože nije imunološki posredovana, ali može pridoneti nastanku alergijske reakcije jer oštecuje kožu i dopušta prodor u telo latexu i drugim alergenima.

Odložene alergijske reakcije, ili tip IV reakcije, obicno su ogranicene na deo tela direktno izložen alergenu i nastaju 6-48 sati nakon kontakta. Nastaje crvenilo, mehuri, pucanje i ljuštenje kože koje može trajati danima. Osobe koje su doživele ovu reakciju žale se na oticanje zubnog mesa i svrbež u ustima nakon zubnog zavata ili crvenilo kože na mestu gdje elasticno donje rublje ili odeca dodiruju kožu. Zdravstveni radnici obicno zapaze ljuštenje kože nakon nošenja rukavica. Zbog odgodene reakcije, cesto se ova reakcija javi mnogo puta pre nego se poveže s latexom.

Trenutne reakcije, tip I, nastaju zbog masivne reakcije antitela na latex. Ponavljano izlaganje latexu dovodi do stvaranja antitela pa pri svakom sledecem izlaganju nastaje brza i teška alergijska reakcija. Nažalost, nije moguce reci hoce li, kad i ko, razviti alergijsku reakciju tip I. Simptomi brze reakcije mogu biti lokalni – urtikarija, rinitis, angioedem ili grcevi u trbuhu, nizak pritisak, anafilakticna reakcija, šok i smrt.

Dijagnoza

Osobe koje sumnjaju da imaju alergiju na latex trebaju se javiti alergologu za testiranje i dijagnozu. Alergolog provodi kožne testove stavljajuci na kožu tecne alergene, nakon cega zagrebe kožu i ceka odredeno vreme da se pojavi alergijska reakcija. Kožno testiranje za ovaj tip alergije još uvek je kontroverzno jer ne postoji univerzalno odobren ekstrakt latexa. Medutim, kad ga sprovode strucnjaci, rezultati su pouzdani.

Dijagnoza se još može postaviti otkrivanjem antitela u krvi povezanih s tip I reakcijom na latex. Ako osoba još nije prešla iz tip IV alergije u tip I antitela se ne mogu otkriti. Neke osobe imaju ta antitela pre nego se razviju simptomi alergijskih reakcija tip I ili IV.

Lecenje

Jedino lecenje koje je trenutno na raspolaganju jeste izbegavanje kontakta s proizvodima koji sadrže prirodni gumeni latex. To može biti vrlo teško jer su takvi proizvodi široko rasprostranjeni.

Trenutni napori istraživaca usmereni su ka traženju sastojka/sastojaka latexa koji su odgovorni za izazivanje alergije kako bi se mogli napraviti proizvodi koji nece izazivati tu alergiju. Osobe s alergijom ili pod vecim rizikom za razvoj alergije na latex trebale bi preduzeti sledece:

  • izbegavati kontakt s gumenim proizvodima, narocito tokom medicinskih i hirurških zahvata. U kontaktu s njima smeju se koristiti jedino kateteri i rukavice bez latexa. Sigurna zamena su proizvodi od nitrila, silikona, plastike ili vinila.
  • Osobe koje su doživele alergijsku reakciju tokom medicinskog tretmana trebale bi nositi narukvicu s upozorenjem te injekciju adrenalina koju mogu sami sebi dati zajedno s rukavicama koje ne sadrže latex,
  • Potrebno je savetovanje s alergologom pre svakog zahvata,
  • Ako se moraju koristiti predmeti koji sadrže latex, potrebno je izmedu njih i kože staviti zaštitni sloj,
  • Cvecare treba upozoriti da ne dostavljaju balone od latexa,
  • Nauciti porodicu i prijatelje kako reagovati u slucaju razvoja alergijske reakcije,
  • Ukloniti puder iz gumenih rukavica

Alergija na latex onemogucava uportrebu kondoma?

Korištenje kondoma nije baš uzbudljivo onima koji su alergicni na latex. Reakcije variraju od genitalne urtikarije (alergijski plikovi) da teške alergijske reakcije – anafilaksije, iako dosad nisu zabeleženi smrtni slucajevi. Zbog toga osobe alergicne na latex moraju koristiti kondome izradene od poliuretana.

Proizvodi koji sadrže latex

Sledeci proizvodi iz svakodnevne upotrebe mogu sadržati latex i predstavljaju rizik za osobe s ovom alergijom:

Medicinske potrepštine: rukavice, kateteri, gumene poveske, elasticni zavoji, elasticne mrežice, injekcije, omoti i kutijice za lekove, lepljiva traka, kapaljke, setovi za reanimaciju, anesteziološka oprema, kateteri s balonom na vrhu, kateteri za mokracnu bnešiku, oprema za disanje.

Kucni proizvodi: baloni, dude varalice, zubne cetkice, zubni štitnici, gumene trake, elastika u odeci, igracke za plažu, neke lopte, decje bocice s dudom, kondomi, dijafragma, pelene, umetnicke potrepštine, podloga tepiha, gumice za brisanje olovke, cipele, patike.

Ovo je samo delimicna lista proizvoda koji sadrže latex. Zbog toga osobe s alergijom ili pod rizikom za njen razvoj uvek trebaju podrobno birati predmete za licnu i medicinsku negu te kucevne potrepštine i dobro prouciti sastav proizvoda.

Kao odlicna zamena rukavica, koje se koriste u stomatološkim i drugim ordinacijama, pokazale su se rukavice napravljene od veštacke gume tj. od nitrila. Šta više one predstavljaju idealnu zamenu za upotrebu kod osoba za koje se sumnja da imaju alergiju na lateks. Ove rukavice karakterišu nekoliko dobrih osobina, izmedu kojih su:

  • Ne sadrže lateks,
  • Imaju veliku otpornost na probijanje,
  • Odlicno se oblikuju se prema ruci,
  • Dobre su za nošenje tokom dužeg perioda,
  • Pogodne su za rad sa visokorizicnim materijalom,
  • Otporne su na veliki broj hemikalija,
  • Imaju veliki vek trajanja.
read more